Razina više: Kako poboljšati fotografije arhitekture

Ambasador tvrtke Canon Fernando Guerra zna ponešto o zgradama. Diplomirao arhitekturu u svojoj domovini, Portugalu, nakon čega je proveo nekoliko uspješnih godina radeći za arhitektonsku tvrtku u Makauu. Međutim, unatoč tome što je uživao u poslu, nikada nije mogao zaboraviti svoju dječačku ljubav prema fotografiji.

Fernandova strast prema fotografiranju zgrada rasla je sve dok sa svojim bratom Sergiom nije počeo fotografirati arhitekturu za vodeće časopise i osobne klijente. Danas je vlasnik brojnih nagrada i ne žali ni za čim.

Fernando želi podijeliti neke svoje uvide, savjete i trikove koje je naučio tijekom godina.

Fotografiranje arhitekture ne svodi se samo na impresivne uredske blokove ili velebne crkve. Iako su to predlošci za spektakularne fotografije, Fernando smatra kako svaka zgrada može biti predivna – ako se dovoljno potrudite – ili radije ne!

„Nemojte razmišljati o pronalasku prave lokacije“, savjetuje. „Nevjerojatne zgrade mogu se nalaziti na užasnim lokacijama. Razmišljajte o pojedinačnim zgradama i o tome što ih čini zanimljivima. To može biti bilo što, od ruševnog štaglja ili skromne kuće do veličanstvenog muzeja ili katedrale. Čak mislim da ne postoje „loše“ zgrade za fotografiranje. Sve se svodi na čekanje pravog osvjetljenja i pravog trenutka. “

Nakon što pronađete zgradu i zaljubite se u nju, Fernando preporučuje da fotografiji dodate slojeve. To je tehnika koju je preuzeo od jednog od svojih najvećih nadahnuća, Magnumovog fotografa Alexa Webba, a njome ćete, kako Fernando objašnjava u nastavku, svojim fotografijama dati novu dimenziju.

„Njegova me fotografija očarala jer je upotrebljavao slojeve na slojevima, kako bi u fotografiju ugradio više elemenata“, kaže Fernando za Webba. „Na primjer, na njih bi ubacivao ljude, pse, čovjeka s kišobranom. Njegove fotografije sastoje se od nekoliko slojeva te pružaju pravi dojam života i konteksta.

„Kao arhitekt, pokušavam pronaći savršene proporcije, savršen materijal te savršene boje i završnu obradu. Kao fotograf, i dalje nastojim prenijeti isto to – kako bi stvari izgledale prekrasno“, nastavlja Fernando. „Ne tražim ‘savršenu’ geometriju, samo pokušavam postići da zgrada izgleda prekrasno. To je poruka koju pokušavam prenijeti.“

Jedno je od prvih pravila koje pada na pamet kod fotografiranja arhitekture jest upotreba stativa. Fernando se ne slaže s tim.

„Volim slobodu pokreta, zbog čega obično ne upotrebljavam stativ, kojega mnogi smatraju osnovnim alatom pri snimanju arhitekture“, pojašnjava. „Radije bih se krećem, istražujem zgradu iz različitih kutova, fotografirajući je iz ruke. Od trenutka kada stignem na lokaciju, pa sve dok je ne napustim, u neprestanom sam pokretu.

„Druga prednost izostavljanja stativa u tome je što možete fotografirati bez privlačenja pažnje, čak i ako oko vas ima puno ljudi. U suprotnom, ljudi u kadru mogli bi pratiti vas i to što radite, umjesto da se ponašaju prirodno. Za to su savršeni zasloni promjenjivog kuta nagiba koje imaju mnogi fotoaparati tvrtke Canon. Možete fotografirati iz različitih kutova, a pritom čak ni ne izgledate kao da snimate fotografije.“

Zapravo, ako se pita Fernanda, postoji samo jedno pravilo za fotografiranje arhitekture.

„Vertikalne linije trebaju biti ravne, stoga fotoaparat nikada nemojte usmjeravati prema gore ili dolje, osim ako upotrebljavate objektiv s nagibom i pomakom koji može korigirati perspektivu“, objašnjava. „Perspektivu možete ispraviti u fazi softverskog uređivanja, ali to mi ne izgleda dobro. Često se raspravlja o mnogim drugim pravilima, ali mislim da je potrebno prekršiti pravila kako biste stvorili vlastiti, prepoznatljiv rad. Samo pazite na vertikale i fotografirajte kao da sutra ne postoji.“

Fernando smatra kako je pogrešna i pretpostavka kako je najbolje svjetlo za fotografiranje arhitekture ono u rano jutro ili kasno poslijepodne, poznato i kao „zlatni sat“.

„Ako fotografiram zgradu, volim krenuti rano ujutro i ostati dok se navečer ne pojave zvijezde. Na neki način, to je isti pristup koji bi mogao upotrijebiti fotoreporter. Pratim svjetlo oko zgrade, jer različiti aspekti izgledat će bolje u različita doba dana. Možete vidjeti i kako ljudi rabe zgradu te ponovo uvesti taj element života. To je kao da fotografirate ‘dan u životu zgrade’. Želim snimiti više od same zgrade.

„Ako je svjetlo intenzivno, možete se poigrati sjenama. Nedavno sam snimio sjajne fotografije kuće usred dana, dok je sunce bilo visoko na nebu. Svjetlo se prelijevalo kroz krovne prozore, osvijetlilo cijelu unutrašnjost zgrade i jednostavno je izgledalo fantastično. Kada je sunce niže na nebu, zgrada može izgledati loše s jedne strane, ali sjajno s druge. Samo se trebate kretati i nastaviti tražiti. Čak i kad je vrijeme olovno i maglovito, možete dobiti zanimljive meke fotografije. Još jedna pogrešna pretpostavka jest da ste nakon fotografiranja zgrade iz jedne perspektive završili s njom. Vratite se kasnije u danu i pogledajte kako je promjena svjetlosti utjecala na nju.“

Fernando preporučuje objektive koji pružaju dobru ravnotežu između relativno širokog vidnog polja i malog izobličenja slike. „Sviđaju mi se Canon RF 35mm F1.8 Macro IS STM i Canon RF 50mm F1.8 STM“, povjerava nam se. „Mali su i nenametljivi pa možete fotografirati neprimjetno. Iznimno su kvalitetni i relativno jeftini. Upotrebljavam i Canon EF 24-240mm F4-6.3 IS USM jer je iznimno svestran. Na fotografijama arhitekture, izobličenja su neprihvatljiva, ali zahvaljujući korekcijama fotoaparata serije EOS R, to postaje objektiv koji anulira izobličenja.“

Za fotografiranje arhitekture pogodan je i objektiv Canon RF 16mm F2.8 STM. Osim što je cijenom pristupačan, ovaj objektiv fiksne žarišne duljine od 16 mm je i izuzetno širok, omogućavajući fotografiranje većih objekata, primjerice čitavog mosta. Ljubiteljima arhitekture svidjet će se i zanimljivi efekti na linijama i kutovi koje objektiv nudi.

Nakon što odaberete fotoaparat i objektiv koji vam odgovaraju i savladate osnove žanra, Fernando savjetuje daljnje eksperimentiranje s fotografiranjem arhitekture, sve do pojedinosti kao što su kut snimanja i filtri za objektive.

„Filtar neutralne gustoće odličan je za omogućavanje dugih ekspozicija, čak i pri jakom osvjetljenju“, objašnjava Fernando. „Kod fotografiranja arhitekture na mjestima s puno ljudi, duga ekspozicija praktički će ukloniti sve ljude i promet i izdvojiti ih iz fotografije. Kružni polarizacijski filtar odličan je za uklanjanje odbljesaka sa staklenih prozora. Jednako dobro funkcionira i na zgradama sa sjajnim završnim slojem. Morao sam fotografirati betonsku zgradu koja je bila obojena u crveno i iznimno sjajna. Dao sam priliku kružnom polarizacijskom filtru da odradi svoj posao i sjaj je potpuno nestao, a ostala je samo boja.“

Za Fernanda, fotografiranje arhitekture je više od posla – to je poziv. Taj poziv osim zgrada nadahnjuju i ljudi.

„U konačnici, posao mi je da fotografiram arhitekturu, ali i dalje osjećam kako su ljudi koji žive unutra najzanimljiviji element zgrade“, zaključuje. „Za mene fotografiranje arhitekture predstavlja snimanje života.“

Jeste li spremni započeti?

Napisao Matthew Richards