FOTOGRAFIJA HRANE
Kako postati utjecajna osoba za hranu
Savjete za fotografiranje hrane daje Yasmin AlBatoul, utjecajna osoba s Instagrama i ambasadorica tvrtke Canon.
Fotograf hrane
Upoznajte fotografa hrane Mikea Tsanga koji snima prizore za polizati prste
Mike Tsang govori o svojoj strasti za zamrzavanjem pokreta i fotografiranjem hrane autor Mike Tsang
Snimanje pokreta oduvijek je bila strast Mikea Tsanga, ali ljubav prema hrani pomogla mu je kreirati jedinstvenu perspektivu gurmanske fotografije.
O zvijezdi Instagrama porazgovarali smo o njegovim slasnim i dinamičnim pričama.
Mike, ispričaj nam više o sebi; kako si se počeo baviti fotografijom?
Odrastao sam upotrebljavajući jednokratne fotoaparate. Obiteljski smo snimali fotografije svojih dogodovština i stavljali ih u albume. Sjećam se svog fotoaparata i kako sam bio nervozan prilikom snimanja fotografija jer sam na filmu imao mjesta samo za njih 25. Zato sam okidao samo kad sam mislio da imam savršen kadar.
Svoj prvi DSLR fotoaparat kupio sam s 25 godina. Njime sam dokumentirao svoju svakodnevicu, stvarajući sjećanja i pokazujući svijetu svoju perspektivu. S prijateljima sam se upuštao u fotografske pustolovine. Tražili bismo napuštene zgrade i provodili sate snimajući pojedinosti i teksture urbanog krajolika.
Obožavam pronalaziti ljepotu na neočekivanim mjestima i podijeliti je s cijelim svijetom.
"Sve u životu događa se jako brzo, a mogućnost hvatanja izoliranog trenutka i svih njegovih detalja nadahnula me na daljnji rad."
Svojim se fotografijama fokusiraš na "snimanje hrane u pokretu" – otkud taj interes za pokret i hranu?
U početku nisam bio fotograf hrane; volio sam snimati ulice i životne situacije. Želio sam snimiti urbanu stranu Londona, a posebno sam se zainteresirao za tamnu stranu zgrada.
Tek kad sam upoznao svoju djevojku počeo sam snimati hranu – ona je pravi gurman. Naučila me sve što znam o hrani. U to sam vrijeme počeo kombinirati uličnu fotografiju s fotografiranjem hrane.
U djetinjstvu sam obožavao stvari u pokretu. Crtao sam animirane knjižice koje nisu nosile neku naročitu poruku, ali pričale su pričice – npr. o čovjeku koji pušta zmaja. Kroz njih sam nastojao dočarati pokret. Od malena želio sam živjeti od stvaranja pokreta, tako da sam postao dizajner pokreta. Tu sam pozadinu uklopio u svoje fotografije. Volim fotografirati stvari koje je teško snimiti, koje izgledaju kao da sam zamrznuo vrijeme.
Tvoje priče djeluju vrlo spontano – koliko vremena ulažeš u njihovo planiranje?
Zajedno s djevojkom biram mjesto za objedovanje. Zatim obilazimo lokaciju, a za to vrijeme fotografiram putovanje u restoran ili mjesto na kojem ćemo jesti kako bih upio atmosferu.
Redovito ga i snimam. Snimanje me nadahnjuje – uočavam pokrete koje zatim pokušavam i fotografirati. Sve nakon toga slijedi spontano. Veliku ulogu imaju i emocije; moraš slijediti svoje instinkte i osjetiti pravo vrijeme za snimanje.
Koje načine rada i postavke modela Canon EOS M5 upotrebljavaš kod snimanja tih prolaznih trenutaka s hranom?
Snimam u ručnom načinu rada jer osjećam da mi on pruža najbolju kontrolu nad mojim pričama. Mogu kontrolirati osvjetljenje, brzinu zatvarača i otvor blende. Volim snimati u RAW formatu jer tako fotografije mogu učitavati u Lightroom i ondje ih uređivati. Moje su priče često prilično mušičave, što pripisujem odjecima ulične fotografije, prošlosti obilježene napuštenim zgradama.
Prilikom zamrzavanja pokreta snimam u ručnom načinu rada, a zatim se prilikom fokusiranja na specifični element prebacujem u f/1,0. S obzirom na brzinu zatvarača i otvor blende, njih biram prema osjećaju, sve dok ne postignem željeni učinak.
Na koju si snimljenu priču ili priče najponosniji?
Jedna mi je priča posebno draga – kad sam po prvi put ovladao novom tehnikom. Bio sam u restoranu Finks Salt & Sweet u sjevernom Londonu, bilo je vrijeme ručka i osvjetljenje je bilo savršeno. Pomislio sam "bilo bi sjajno da mogu snimiti prskanje kave u koju upada kocka šećera"; snimka je uspjela iz prve, a ja sam se osjećao kao da sam osvojio sedmicu na lotu. Sve u životu događa se jako brzo, a mogućnost hvatanja izoliranog trenutka i svih njegovih detalja nadahnula me na daljnji rad.
Koje festivale hrane namjeravaš posjetiti – kako tvoj dnevnik izgleda?
Nedavno sam posjetio Market Hall; to je nova tržnica u centru Fulham Broadway, prva od tri koje će se otvoriti. U pitanju je tržnica nadahnuta istokom na kojoj će se prodavati većinom azijska hrana i na kojoj ima mnogo sjedalica. Idealna je za kupnju hrane, nakon čega možete sjesti i snimati je.
Prošle sam godine posjetio Meatopiju, u kojoj poznati kuhari meso pripremaju na otvorenom plamenu. Poželio sam je posjetiti i ove godine jer je u najavi bilo puno događaja. Većina kuhara hranu priprema izravno pred vama, tako da se može snimiti mnogo pokreta.
Cheese Street je još jedan festival hrane koji namjerava posjetiti ovo ljeto. Sir je vrlo zahvalan za snimanje pokreta (svi smo vidjeli snimke sira koji se prelijeva s pizze ili tostiranih sendviča).
Osim modela Canon EOS M5, koji još komplet i platforme upotrebljavaš za dijeljenje svojih priča?
Za dijeljenje priča većinom upotrebljavam Instagram jer mi omogućava upotrebu relevantnih oznaka za povezivanje s drugim fotografima i ljubiteljima hrane. Osim toga, to je sjajan alat pomoću kojega možete vidjeti što drugi ljudi rade i kako do nove ponude hrane.
Što se tiče opreme, posjedujem Canon EOS 2000D, koji je sjajan za snimke u pokretu. Ponekad za snimanje stabilnijih snimki upotrebljavam stativ, a za postizanje željenih efekata i dodatno osvjetljenje (na koje obično upozorim osoblje restorana), a tu su i rezervne baterije. Obavezno ponesite rezervnu bateriju.
U svoje si vrijeme snimao mnogo hrane – što najradije jedeš?
To je teško pitanje. Stvarno volim azijsku hranu, sve s rižom ili rezancima. Nedavno sam posjetio Japan i zaljubio sam se u njihovu kuhinju, posebno u sushi i ramen. U pripremi njihove hrane očituje se kultura; na nju odvajaju mnogo vremena, a u okusu možete osjetiti ljubav.
Što želiš raditi u budućnosti i u kojem smjeru planiraš razvijati svoje dinamično fotografiranje hrane?
Želim biti pustolovniji sa snimkama – razmišljam o snimanju razbacane hrane kako bih uhvatio njezino organsko kretanje i padanje.
I dalje spoznajem kako uvijek postoji prostor za napredak. Moje snimke nisu onoliko uglađene koliko bih volio da budu i tome se moram dodatno posvetiti. To je stvar prakse – vježbom postaješ sve bolji. Moja prva priča osjetno zaostaje za onim novijima. Stoga smatram kako će se moja fotografija organski razvijati u skladu s usvajanjem novih tehnika i trikova.
Autor: Sasha Newbury