Istraživanje, odnos, poštovanje – kako obazrivo fotografirati putovanja

Ruke čvrsto drže šarenog konja na vrtuljku, lice blista od uzbuđenja, a hidžab se vijori kao plašt superjunaka. To nije tipična slika mlade muslimanke – i upravo zato je to jedna od omiljenih fotografija ambasadorice tvrtke Canon, Gulshan Khan. „Muslimani, posebice žene i djevojke, ne prikazuju se uvijek kao kompleksna ljudska bića kakva jesmo. Kažem ‘mi’, jer to je moja zajednica“, objašnjava ova fotoreporterka iz Južne Afrike. „Na slikama s afričkog kontinenta vidimo toliko patnje i otuđivanja. Ovdje vidimo djevojku punu radosti, koja je fotografirana dostojanstveno.“

Gulshan nas podsjeća koliko je fotoaparat moćan. Fotografije koje snimate mogu propagirati jednodimenzionalan način gledanja na svijet ili mogu otkriti nešto više. To je naročito točno kada govorimo o fotografiranju drugih kultura ili zajednica, bilo da se one nalaze u susjedstvu, iza ugla ili tisućama kilometara dalje od nas. Za Gulshan, to je dio posla. Kao nezavisna fotoreporterka čije su uratke objavljivali National Geographic, New York Times i Guardian, ali i bivša suradnica tvrtke Agence France Presse (AFP), Gulshan redovito fotografira ljude i mjesta u svojoj matičnoj državi i šire. Ovdje objašnjava kako možete snimiti upečatljive, ali i obazrive kulturalne fotografije.

U 19. stoljeću, kad je fotografija predstavljala novu tehnologiju, europski kolonizatori lažno su je smatrali znanstvenim alatom s pomoću kojega će se klasificirati i tlačiti domorodce. To nasljeđe i dalje je živo, smatra Gulshan, potičući percepciju kako je u pitanju nepristran medij.

„Fotografije poučavaju. Uče nas kako vidjeti sebe i druge“, kaže. „Postoji ideja da je fotografija objektivna istina, ali to je zabluda. Na svojim ste fotografijama uvijek vi. Vaša ideologija, vaša iskustva i vaše vrijednosti dolaze do izražaja kroz ono što odlučite istaknuti – ali i izostaviti iz kadra.“

Gulshan ističe i kako neki putnici i fotografi sa zapada osjećaju kako dolaze istraživati „egzotične“ zemlje. „Nije problem posjećivati mjesta i fotografirati ih“, Gulshan naglašava. „Problem nastaje ako dolazite pod pretpostavkom kako ste bolji i znate bolje od ljudi koje fotografirate.“

Kada čujemo riječ „kultura“, obično pomislimo na nacionalnost, rasu ili religiju, ali za Gulshan taj je koncept mnogo širi. „To, primjerice, može biti grupa s karakterističnim sustavom vrijednosti, poslovna kultura ili grupa ljudi koji pripadaju društvenoj klasi ili su dio glazbene potkulture“, kaže.

Što god da jest, morate napraviti što temeljitije istraživanje prije nego što dođete onamo s fotoaparatom. To će vam pomoći da identificirate neobične lokacije ili važne prigode – festivale ili proteste, recimo – što će vam dati priliku da snimite relevantne fotografije.

Osim toga, važno je razumjeti norme i običaje, kao i pitanja s kojima se suočavaju različiti ljudi, što će utjecati na način na koji ćete fotografirati. Pratite medijsku pokrivenost, čitajte knjige, gledajte dokumentarce, upoznajte se s mjestima uz Google Maps i – najvažnije – razgovarajte s ljudima, savjetuje Gulshan. Ako ste u inozemstvu i odsjedate u hotelu, razgovarajte s osobljem. Ako ste na događaju, upitajte posjetitelje što im on znači i zašto su tamo. Poštujte druge, budite empatični i spremni na učenje.

Potrebno je postići određenu ravnotežu između snimanja upečatljivih fotografija i pomnog tretiranja ljudi koje fotografirate. Općenito govoreći, Gulshan izbjegava duge objektive, već radije svoje fotoaparate Canon EOS R i EOS R5 uparuje s objektivom Canon RF 35mm F1.8 MACRO IS STM koji ju tjera da se približi objektima i postane dio akcije. „Kad ste toliko blizu, morate razgovarati s ljudima i tako fotografije neizbježno postaju intimnije“, objašnjava.

Iznimka je ako snima u svetištima i već ima dopuštenje za snimanje, ali ne želi biti napadna. „U svetištima morate biti osjetljivi na kulturu, a najbolji način kako biste bili sigurni da niste nepristojni ili nametljivi jest da pitate smetate li“, savjetuje. „Upitajte gdje smijete biti, a gdje ne i koja su pravila. Na primjer, u mnogim džamijama i hramovima morate se izuti, morate biti prikladno odjeveni i ne biste smjeli hodati ispred osobe koja se moli ili razgovarati s njom.

„Za takve sam slučajeve birala objektiv Canon RF 70-200mm F2.8L IS USM“, dodaje. „Uvijek pokušavam što manje bučiti zatvaračem kako ne bih bila nametljiva i kako bih pokazala poštovanje u situacijama koje zahtijevaju tiho i suptilno okruženje.“

Mogućnost tihog snimanja ne pružaju samo profesionalni fotoaparati kakav je EOS R5. Prebacivanjem na tihi način snimanja fotoaparata Canon EOS R10 bez zrcala istovremeno se podešavaju sve relevantne postavke, tako da fotoaparat neće emitirati zvukove niti svjetlost. Ako EOS R10 uparite sa svestranim objektivom Canon RF-S 18-150mm F3.5-6.3 IS STM, dobit ćete i veći raspon, za umanjivanje smetnji.

Važno je napraviti razliku između javnih događaja na kojima se očekuje fotografiranje i fotografije koje snimate dok lutate uličicama ili u sklopu osobnog projekta s određenom grupom; „Mora postojati informirani konsenzus“, kaže Gulshan. To znači da ljudima morate jasno objasniti zašto ih želite fotografirati i što namjeravate napraviti s fotografijama.

To ovisi o scenariju. Ako radite projekt u zajednici, prvo zatražite dopuštenje i upoznajte ljude, a kad se opuste, možete prijeći na snimanje spontanih fotografija. Na gradskim ulicama možete zapodjenuti razgovor s osobom koja radi na štandu, a zatim snimiti njen portret. Ako ne znate lokalni jezik, pronađite prevoditelja. Neprestano pratite reakcije osobe koju fotografirate. Gulshan poručuje: „Moći ćete prepoznati je li ljudima oko vas neugodno.“ Ako jest, odložite fotoaparat.

Iako sad fotoaparat rabi „instinktivno“, Gulshan je provela dosta vremena gledajući fotografije i razmišljajući o tome kako su ljudi prikazani. „Važno je biti vizualno pismen i svjestan“, kaže. „Razmišljajte o stvarima poput kutova fotografiranja i što prenosite nekome tko će gledati fotografiju.“ Pratite različite račune na Instagramu kako biste bolje razumjeli kako fotografi odabiru predstavljati svoje zajednice. Ponekad će vam trebati nekoliko fotografija kako biste vjernije dočarali situaciju, međutim, Gulshan kaže kako je „moguće prenijeti nešto značajno o ljudima i kulturi i putem jedne fotografije. Samo treba imati na umu kako to nikada nije cijela priča.“

Napisala Rachel Segal Hamilton