Virtualna stvarnost okružuje vas grebenom – i prožima vas njime.

„Znanstvenicima se govori da ne smiju biti previše emotivni jer se naš rad svodi na brojeve. No, ako se bavite proučavanjem koraljnih grebena, to je gotovo nemoguće.” A katkad, samo katkad, emocija je upravo ono što je potrebno da se stvari pokrenu s mrtve točke. Za Madeline St Clair, koja je ujedno i kinematografkinja, unošenje tih osjećaja u vlastiti rad jednostavno je neizbježno. Jer cilj joj je osvojiti srca i umove ljudi koji gubitak koraljnih grebena doživljavaju kao nešto što se jednostavno događa drugdje.

Ali ipak, zna da je jedno vidjeti njihova široka, prekrasna prostranstva na ekranu, a sasvim drugo doživjeti njihove boje, pokrete i život vlastitim očima. Stoga je jednako teško, ako ne i teže, prenijeti onaj duboki, gotovo fizički osjećaj šoka i gubitka koji vas preplavi kada se prvi put susretnete s uništenim i umirućim koraljnim grebenom. „Nevjerojatno je teško ljude iz njihovih domova prenijeti u ovaj podvodni svijet i postići da u isto vrijeme osjete i ljepotu ovog ekosustava i hitnost situacije u kojoj ga gubimo”, kaže ona. „Zato sam zgrabila priliku da snimam koraljne grebene Sejšela u virtualnoj stvarnosti.”

Ali mnogo toga se moralo dogoditi puno prije nego što je prvi snimak napravljen. „Morali smo pronaći jedan devastirani i jedan zdravi greben kako bismo mogli pokazati razliku”, objašnjava Madeline. „Surađivali smo na tome s udrugom Nature Seychelles i pronašli malo, ali nevjerojatno lijepo područje s koraljima – mnoštvo različitih vrsta, potpuno netaknutih.” No, to je savršenstvo imalo svoju cijenu. „Bilo je tu golemo mnoštvo onoga što zovemo valno gibanje – gdje se voda kreće s jedne strane na drugu”, objašnjava ona. „To je najčešće mjesto gdje valovi guraju i povlače uz samu obalu, što je sjajno za koralje – i zato su bili tako zdravi – ali ne i za snimanje, osobito u virtualnoj stvarnosti, koja zahtijeva stabilnost kadra.” Zato su krenuli u potragu za drugim mjestom s jednako netaknutim koraljima, ali s manje kretanja vode.

Nisu uspjeli pronaći takvo mjesto.

„Pronalaženje devastiranih staništa bilo je jednostavno, na njih se moglo naići na svakom koraku. Neka su mjesta preplavljena algama – sljedeća faza smrti ekosustava koraljnih grebena – druga su pretvorena u ruševine. Bilo je to vrlo teško, vrlo emotivno.” Zato su se vratili na početnu lokaciju. To im je bila jedina prilika. 

Kao što je Kate Craggs iz Coral Spawning International otkrila kada je započela fotogrametriju na grebenima Sejšela, rad pod vodom s kamerom je pravi izazov. Prvo, potrebno je puno pripreme. Stalne provjere opreme osiguravaju da je kamera 100% vodonepropusna (čak i malo curenje u podvodnom kućištu može značiti katastrofu). Drugo, kamera mora dobro stajati u vodi. „Zadnje što želite jest da oprema lagano tone ili da previše pluta; želite da savršeno neutralno leži u vodi kako vas ne bi povlačila prema gore ili dolje”, objašnjava Madeline. Sve se to odvija u bazenu, puno prije nego što se ulazi u more.

Onda se sve svodi na pozicioniranje. „Opće pravilo kod virtualne stvarnosti jest da se snima u visini glave. Ali mi ronimo u vodoravnom položaju, tako da to nije moguće”, kaže ona. Nekoliko su dana isprobavali sve moguće položaje pod vodom. Stalno su iznova skidali i postavljali vodootporno kućište te uz pomoć pumpe stvarali tlak kako bi svaki put mogli provjeriti snimke. Kad se tome pribroji stalno navlačenje i skidanje ronilačke opreme za Madeline i njezinu sigurnosnu roniteljicu Sophie, svako je testiranje trajalo satima. „Morali smo pronaći savršeno mjesto za potpuni doživljaj koralja, ali pritom biti dovoljno udaljeni da fokus i dubinska oštrina budu ispravni.”

A budući da nije bilo drugih netaknutih lokaliteta, pritisak je bio velik. Snažni naleti vukli su ih s jedne na drugu stranu, naprijed i natrag dok su pokušavali snimati. Uložili su svu svoju snagu kako bi snimke ostale što stabilnije, da gledatelji ne bi osjetili mučninu, ali došao je trenutak kada je nalet bio toliko snažan da je bilo potrebno malo domišljatog inženjeringa. „Privezali smo utege za stativ ronilačkim pojasevima i pričvrstili bovu kako bismo lakše spustili tu tešku opremu na morsko dno. Nakon toga montirali smo kameru s VR objektivom kako bismo mogli snimati, a da nas gibanje valova stalno ne ometa.”

Nevjerojatna snaga vode značila je da je ovaj naizgled jednostavan zadatak postao iznimno zahtjevan timski posao – Madeline, Sophie i tim iz Nature Seychelles udružili su snage, petnaest metara pod morem, kako bi se borili protiv naleta i pričvrstili stativ za morsko dno. „Dno je bilo pješčano i nestabilno, sve se oko nas micalo, a more nas je sve bacalo s jedne strane na drugu. Rezultati su vrijedili truda.” 

Bilo je to snimanje koje je svakoga dovelo do granica izdržljivosti. „Bili smo puni adrenalina, znali smo da ide dobro, ali svi su na kraju svakog dana bili emocionalno i fizički iscrpljeni. Više puta smo ulazili i izlazili iz vode, sa svim što to podrazumijeva. Nakon ronjenja pripremili smo svu opremu i prebacili snimke kako bismo ih mogli pregledati i učiti iz njih za snimanje sljedećeg dana.” Tako je svaki dan počinjao u 05:00, kako bi izbjegli podvodne struje, i završavao kasno u noć.

„Ali ovo je san – moći približiti koraljne grebene ljudima”, kaže Madeline. „Postoji izreka koja kaže da 'štitiš ono što voliš', ali ja smatram da ne možeš voljeti ono što ne poznaješ. Zato se nadam da će ljudi koji gledaju ovaj VR dokumentarac nešto naučiti, ali također se nadam da će moći preuzeti dio moje emocije, moje ljubavi i divljenja prema koraljnim grebenima i osjetiti nešto sami. Hitnost, svakako, ali i nadu.”

Pratite napredak našeg rada s Coral Spawning International i Nature Seychelles ovdje na PRIKAŽI.