Oči otoka: Christopher Mahoune i čuvari otoka Cousin.

Postoje poslovi i postoje poslovi. Svako jutro Christopher Mahoune uzima svoj fotoaparat i dalekozor, kao što većina nas uzima torbu za laptop, a zatim odlazi u „ured” kakav ne postoji nigdje drugdje, u okruženju koje bi većini nas bilo neobično. Ali nijedan trenutak ne uzima zdravo za gotovo. „Došao sam ovdje 2011. godine, kad sam imao 20 godina, i zaljubio se u posao, u otok, u jednostavnost života ovdje”, kaže. Ovdje sam otada – ovo je mjesto koje osjećam kao svoj dom.

Ako već niste pogodili, Christopher radi za Nature Seychelles kao glavni nadzornik posebnog rezervata otoka Cousin, mjesta pod toliko strogom zaštitom da mu se mogu približiti isključivo brodovi same udruge. Ta je mjera uvedena kako bi se spriječio unos invazivnih nametnika i očuvala izvorna bioraznolikost otoka, nakon što je on dugi niz godina služio kao plantaža. Tijekom tog razdoblja uvedene su invazivne i štetne vrste, a otoku je trebalo mnogo desetljeća da se oporavi. To je nešto što ne smiju ponovno riskirati, a očuvanje otoka od prijetnji je najviši prioritet zaštite.

Dakle, ako biste posjetili Christophera i njegove kolege na jednom od njihovih popularnih obilazaka otoka, morali biste prijeći s vašeg broda na njihov – nešto dalje od otoka – i potom se iskrcati na obalu. Ali itekako bi vrijedilo. „Naš brod juri punom brzinom prema plaži, i to može biti i uzbudljivo i zastrašujuće”, priznaje. „No čim stupite na otok, odmah ćete primijetiti mnoštvo ptica koje lete posvuda. „Tijekom sezone gniježđenja možete vidjeti kornjaču kako se spušta prema moru – a ako budete imali puno sreće, čak i male tek izlegle kornjačice.”

Poslijepodne, kada završe turističke i edukativne ture za taj dan, Christopher i njegov tim su tu kako bi nadzirali i zaštitili floru i faunu otoka Cousin. To je posao koji uključuje i praktičan pristup i promatranje, gdje njihovi Canon fotoaparati (EOS R5 Mark II i Canon EOS R50) te 18x50 IS All Weather dvogledi dolaze do izražaja. „Ovo je rezervat prirode, pa se sve mora raditi na prirodan način”, objašnjava Christopher. „Samo u rijetkim slučajevima smijemo intervenirati. Na primjer, ponekad se mužjaci divovskih kornjača međusobno bore i prevrću jedni druge – gotovo se nikako ne mogu sami uspraviti, pa im pomažemo. Kao zaštićeno morsko područje, koristimo dalekozore za nadzor, kako bismo osigurali da u našim vodama nema onih koji tamo ne smiju biti.”

Ostatak vremena drže primjerenu udaljenost, uz apsolutni minimum uznemiravanja otočnih životinja. Osim ako nije u svrhu očuvanja, poput prstenovanja ptica ili praćenja kornjača. Također se brinu da svi budu sigurni, zdravi i da žive punim plućima. „Dok pratimo stanje, snažan dalekozor znatno olakšava posao. Na primjer, sejšelski živičnjaci – jedna od najrjeđih ptica na svijetu – svi imaju prstenove na nogama s jedinstvenim brojem i oznakom boje. Ne smiješ se previše približiti da ih provjeriš i moramo biti precizni.

Budući da je riječ o ugroženoj vrsti, važno je znati koliko ih ima na otoku i u kakvom su zdravstvenom stanju. No postoje i diskretni pokazatelji na koje Christopher i njegov tim obraćaju pažnju. „Možda malo raskopamo površinu tla kako bi se spustile na zemlju u potrazi za kukcima kojima se hrane”, objašnjava on. Ako ih pokupe, a ne progutaju, znamo da negdje hrane ptića i možemo ih pratiti kako bismo ga pronašli na vrijeme i prstenovali prije nego što napusti gnijezdo.

Tim također nadzire kućice za gniježđenje sejšelskih živičnjaka koje su postavljene na otoku Cousin, provjeravajući leže li u njima na jajima ili je pak kućice zaposjeo poneki poduzetni gekon! Ponekad, tijekom obilaska, Christopher i njegov tim svjedoče rijetkim i nevjerojatnim događajima, a jedan takav trenutak posebno ga je razveselio jer ga je uspio snimiti kamerom. „Radim na ovom otoku više od trinaest godina, ali tek prije nekoliko mjeseci prvi put sam vidio tek izleglog mladunca bjelorepe tropske ptice”, prisjeća se. „Često viđamo mlade, ali nikada ovakve, i naravno, majka je vrlo zaštitnički raspoložena.” Da nisam imao objektiv RF 100-500mm F4.5-7.1 L IS USM, morao bih se približiti, a onda bi je majka sakrila. Umjesto toga, uspio sam snimiti stvarno lijepu fotografiju. To je bio rijedak trenutak.”

Ovo malo čudo, kao i mnoga druga, naveliko dijeli Liz Mwambui, voditeljica komunikacija udruge Nature Seychelles, a takve su priče ključne za način na koji ta organizacija djeluje. Slike i videozapisi koje svakodnevno snimaju ne samo da privlače potencijalne posjetitelje Sejšela, već povezuju dobrotvornu organizaciju sa širom znanstvenom i konzervacijskom zajednicom, podržavaju akcije prikupljanja sredstava i donose najnovije uzbudljive vijesti u medije.

„Moramo zabilježiti jednostavne stvari i rijetke trenutke koje ljudi izvana obično ne vide”, dodaje Christopher. To može biti zapanjujućih 80.000 parova bjelokapih čigri, koje se gnijezde na otoku od ožujka do listopada. Ili najpoznatiji stanovnik otoka – divovska kornjača koju su mještani od milja nazvali George, i koja ondje živi već više od 160 godina. A da ne spominjemo čuvenog sejšelskog trstenjaka – nevjerojatan uspjeh u očuvanju i pravi razlog zbog kojeg je otok Cousin uopće postao poseban rezervat. Nije ni čudo što su Christoperu i svim njegovim kolegama iz Nature Seychelles životi svih ovih dragocjenih stvorenja iznimno prirasli srcu. Ali više od toga, znaju da je otok na prvom mjestu. „Ovo je dom ptica, a svi smo ovdje samo gosti – čak i čuvari”, kaže. Za nas je privilegija biti dio ovoga.

Pratite napredak našeg rada s Coral Spawning International i Nature Seychelles ovdje na VIEW.