Fotografiranje tajni prirode: priča o projektu obnavljanja divljine

Vjetrovite litice, močvare uz jezero i mirne šume – prirodna staništa privlače fotografe divljih životinja i pejzaža koji su dovoljno strpljivi za bilježenje postupnih promjena i rasta kroz godišnja doba. No, fotografija ponekad može snimiti i slaviti još dublju promjenu tijekom vremena, kao što je obnova divljine u napuštenom kamenolomu koji se vraća prirodi.

Gayle, fotografkinja koja stoji iza naziva Natured Secrets, strastvena je po pitanju biološke raznolikosti i obnove divljine zelenih prostora. Dokumentirala je spori razvoj projekta obnove divljine u svom susjedstvu u Ujedinjenom Kraljevstvu i nada se da bi njezin rad mogao nadahnuti druge da malo područje svojih vrtova vrate prirodi.

Priča je počela prije 20 godina kad je Gayle pošumila područje pokraj svoje kuće u planinskom lancu Pennine na sjeverozapadu Engleske, pretvarajući napušteni kamenolom i nekadašnju farmu nerčeva u utočište za divlje životinje.

Sada, kad je krajolik ponovo prigrlio životinjski i biljni svijet, ostvarena je ambicija koju je Gayle imala – „put nade” – eliminiranje granica između njezinog vrta i ovog obnovljenog područja, što je stvorilo doista divlje mjesto.

„Kad smo došli, ovoj otvorenoj lokaciji htjela sam dati dojam mjesta, kako bih svoj odnos s ovom lokacijom povezala s okolišem”, kaže Gayle, koja ima i diplomu iz znanosti konzervacije i ekologije sa Sveučilišta Lancaster. „Industrijska aktivnost preobrazila je originalni krajolik, ostavljajući pustoš. No, otkad je aktivnost u kamenolomu prestala, područje se počelo vraćati prirodi. Ponovno rođenje.

„Počeli smo oponašanjem te preobrazbe i stvaranjem bilo kojeg oblika vrta u krajoliku, gdje nije bilo vidljive granice između jednog i drugog. Nikad nisam doista mislila da ćemo imati takav vrt. Samo smo krotili prirodu.”

Kako se zemlja počela polako oporavljati, Gayle je putovanje vidjela kao savršeno za dugoročni fotografski projekt. „Nekoliko sam godina pohađala Chelsea School of Botanical Art i uvijek sam smatrala da [zemlja] zaslužuje biti dokumentirana”, kaže. „To može biti u različitim dnevnicima i na malom web-mjestu, ali za mene je to podjela između znanosti i kreativnosti. Stoga sam se nadala da će moje fotografije biti malo drukčije.

„Naš napušteni kamenolom nosi ožiljke naše industrijske prošlosti, ali priroda polako preuzima zemlju. Budući da smo čuvari područja s nevjerojatnom kombinacijom povijesti, industrije, geologije, divljih životinja i flore, želim zabilježiti putovanje zemlje, razvoj i rast biološke raznolikosti, upotrebljavajući pritom fotografiju.”

Područje sada vrvi divljim životinjama, uključujući europske zečeve, bumbare, poljske ševe, carske šljuke, vivke, obična plava vretenca, vjetruše i srne, tako da je lako razumjeti zašto je postalo raj za fotografe. Šarena kombinacija močvara, travnjaka i šipražja uz livadu bogatu cvijećem privukla je mnoštvo raznolikog divljeg svijeta.

„Tijekom posljednjih 20 godina pomogli smo regenerirati zemlju, izlažući slatkovodne izvore kako bi se poboljšale velike močvarne doline i povezala postojeća jezerca obrubljena kamenjem”, kaže Gayle.

„Zasadili smo domaće listopadne šume, gledali ih kako rastu i polako se prekrivaju baršunastom mahovinom koja tijekom cijele godine pruža dojam bogatog zelenila koje podržava obilje života. Grane i stabla jako su prekrivena mahovinom koja nalikuje minijaturnim izgubljenim svjetovima kad se pogledaju izbliza i povećaju.”

Ako odlučite dokumentirati vlastiti projekt, možda kut vrta koji ste vratili prirodi, pobrinite se da imate odgovarajući fotoaparat i objektiv. Za snimanje tih sićušnih svjetova Gayle upotrebljava svoj EOS 6D Mark II tvrtke Canon u kombinaciji s jednim od svojih makroobjektiva. „Fotoaparat nam pruža mogućnost sjedinjenja s određenim organizmom, bilo da se radi o krupnom planu cvijeta, kukca ili spora na poleđini paprati”, kaže. „Počinjete uočavati stvari koje nikad prije niste i zbog toga sam shvatila kako se kroz objektiv možete bolje povezati s prirodom.”

Ta je veza ojačana otkad se obitelj kukuvija pojavila nakon obnove staje, koju su Gayle i zidari obnovili kamenom iz napuštenog kamenoloma. To je sada novi dom za ptice.

„Učila sam „vidjeti” kroz fotoaparat tiho čekajući da se kukuvije pojave”, kaže Gayle. „Primjećujem kretanje trave, promjenu svjetla, moljce, ptice i cvijeće koje dodiruju. Trenutno postanem plijen kad objektiv uhvati kandže dok kruže iznad, a zatim se priča mijenja kad se pomaknem. Postajem lovac.”

Gayle upotrebljava drugi DSLR fotoaparat sa senzorom punog kadra s asortimanom duljih EF objektiva. Odvajajući jedno kućište fotoaparata za makroobjektive i drugo za telefoto objektive, nikad ne propušta trenutak zbog zamjene objektiva. Ti alati pomažu joj snimiti dramatično nebo i ptice u letu, primjerice sove, a stabilizacija slike naročito je važna jer ne upotrebljava stativ.

„Trebam domet svog fantastičnog objektiva EF 600mm f/4L IS III USM kako bih se približila sovama”, kaže. „Na ovoj sam lokaciji daleko i ne mogu se skriti, tako da ne mogu samo sjediti i osjećati da ću vidjeti jelena ili pticu izbliza. Čak je teško fotografirati i crvendaća zato što su stabla tako velika. Znate da ćete s objektivom od 600 mm dobiti najbolje snimke jer je oštar i fiksne žarišne duljine, dok Canon EF 100-400mm f/4.5-5.6L IS II USM pruža mogućnost zumiranja i snimanja ptice ako se kreće ili dolazi prema meni. Imam udaljenost.”

Gayle je dokumentirala projekt obnove divljine kroz ankete, izradom herbarija, čuvanjem biljaka u alkoholu, skiciranjem i bojanjem vodenim bojama. Ipak, ona uživa u malim trenucima s divljim životinjama na ovoj lokaciji i uživa u prednostima koje interakcija s prirodom pruža za mentalno zdravlje. „Gledajući kroz fotoaparat u ona rana jutra, osjećate spokoj i opuštenost”, objašnjava. „To stanje uma mogu prenijeti dijeljenjem fotografija na društvenim mrežama te tako pomoći drugima da dožive ljepotu koja nas okružuje.”

Potiče sve koji razmišljaju o stvaranju sličnog projekta da krenu od nekoliko stabala ili grmlja kako bi privukli ptice i kukce. „Uvijek sadite stabla ako možete”, savjetuje. „Ne treba vam mnogo prostora – za šest ili sedam godina imat ćete šumicu gdje ćete moći prošetati i osjetiti prostor.”

Napisala Lorna Dockerill