Od predgrađa do koraljnog grebena

Ako poznajete London, sigurno ste čuli za Northern Line. Kao dio slavne londonske podzemne željeznice, ona se proteže od najsjevernijeg ruba Londona pa sve do samog juga – gdje joj je posljednja stanica u gradiću Mordenu. Može se reći da Morden ni po čemu posebno ne odskače od ostalih londonskih predgrađa – mirniji je, pun obiteljskih kuća i zelenih površina. Međutim, nije baš poznat po ronjenju, azurnom nebu i tropskoj klimi. Kako onda Morden skriva tajne koraljnih grebena?

Skriven u jednoj industrijskoj zoni, u skladištu koje puca po šavovima od silne opreme, mali tim iznimnih stručnjaka stvara nešto uistinu veličanstveno. Otkrili su kako umjetnim putem uskladiti sile prirode i potaknuti mriještenje – čin razmnožavanja koji je podjednako izvor divljenja zbog svoje nevjerojatne ljepote, ali i duboke frustracije za znanstvenike zbog svojeg naizgled nasumičnog pojavljivanja. Ovdje, u zamračenim prostorijama, smješteni su deseci akvarija i korita povezanih sa sustavima koji kontroliraju uvjete u okolini – temperaturu, fotoperiod, mjesečeve mijene, prehranu – te Canon fotoaparati koji prate njihov napredak kroz dane, tjedne i mjesece.

Zajedno prate i potiču predvidljive cikluse mriještenja s većom učestalošću nego što to čini sama priroda. A kada saznate da se koralji često nazivaju „prašumama mora”, postaje jasnije zašto je ovaj rad ne samo čaroban, nego i nužan. Zahvaljujući partnerstvu s tvrtkom Canon, tim sada na raspolaganju ima bogat asortiman profesionalne fotografske opreme – fotoaparate i razne objektive – pomoću kojih stvara jedinstvenu vizualnu enciklopediju mrijesta koralja kakva dosad nije viđena.

Osmišljen kao zamisao morskog biologa dr. Jamieja Craggsa, čuvara grebena i stručnjaka za uzgoj u akvarijskim uvjetima Vincenta Thomasa te profesora vodene biologije dr. Michaela Sweeta, Coral Spawning International (bivši Coral Spawning Lab) komercijalni je ogranak istraživačkog projekta iza kojeg stoji čitav Jamiejev dosadašnji profesionalni život. No, tek nakon desetljeća pokušaja da odgonetne tajne mrijesta koralja, sasvim je slučajno doživio onaj „eureka” trenutak koji je postao priča o nastanku ovog laboratorija – i ponovno, nije bio ni blizu oceana kada se to dogodilo.

„Jedna ronilačka tvrtka s Fidžija objavila je tvit: „Za dva dana dođite roniti s nama i gledajte mrijest koralja!””, prisjeća se. Ali kako su znali? „Taj mi je tvit dao točan trenutak u vremenu koji sam mogao iskoristiti kako bih počeo istraživati okolišne parametre”, objašnjava. „Budući da smo imali točan datum, mogli smo računati unatrag i otkriti u kojoj je fazi tada bio mjesečev ciklus. Tako smo počeli prikupljati podatke o samom grebenu.” U roku od godinu dana, Jamie, Mike i stručni tim iz londonskog muzeja Horniman Museum and Gardens uspješno su inducirali prvo mriješćenje koralja na svijetu u potpuno zatvorenom sustavu, koje se moglo unaprijed predvidjeti.

Možda biste očekivali da će mehanizmi ovog nevjerojatnog misterija biti strogo čuvana tajna, no prevarili biste se. Tim je odlučio da njihovo istraživanje bude otvoreno, što omogućuje bilo kome, bilo gdje u svijetu, da ga iskoristi za obnovu svojih lokalnih grebena ili kao temelj za daljnja istraživanja. Štoviše, Mike kaže: „Ovo je uistinu važan dio cijelog procesa.” Želimo ostaviti trag, želimo dati svoj doprinos kako bismo osigurali opstanak koraljnih grebena za buduće naraštaje.” Ubrzo su uvidjeli da unatoč velikom interesu za provođenje projekata obnove, ljudi od njih istovremeno traže podršku. To je uključivalo brojne zahtjeve za pružanjem alata i stručnog znanja potrebnog za pokretanje ovih projekata, što je ubrzo postalo neodrživo.

Stoga su počeli razmišljati o komercijalizaciji tog koncepta. Ubrzo su počeli proizvoditi i slati velik broj „prijenosnih laboratorija” spremnih za upotrebu na lokacijama širom svijeta – naravno, uz stručnu tehničku podršku Jamieja, Vincea i Mikea. „Vince i ja zajedno imamo 55 godina iskustva u održavanju morskih akvarija, a Mike je posljednjih 20 godina provodio vrhunska znanstvena istraživanja”, objašnjava Jamie. „To je savršena kombinacija, posjedujemo opsežno znanje, ne samo u izgradnji akvarija, već i u razumijevanju svih nijansi oko toga kako da akvarij zaista funkcionira. I mislim da je to zapravo naša jedinstvena prednost, i razlog zašto nam se ljudi obraćaju. Zato što im je potrebna naša potpora kako bi ostvarili uspjeh.”

Kako poslovanje raste, tako raste i tehnologija, a Jamie povlači paralele s proizvodnim metodologijama, gdje se svaki dio procesa može ponovno razmotriti, poboljšati, prilagoditi i razviti kako postaju dostupne nove informacije i alati. Na primjer, osmislili su i nova korita u obliku slova v, koja se mogu povezivati („poput Lego kockica”, smije se Jamie) i proširivati kako bi zadovoljila kapacitet. Dodatni elementi se zatim mogu dodati, prema potrebi, kako bi se postigli razni ciljevi. „Tvrtka sa sjedištem u San Franciscu trenutačno radi na razvoju konstrukcije s robotskom rukom koja bi automatizirala većinu procesa, poput hranjenja, ispumpavanja i čišćenja, i to 24 h dnevno”, objašnjava. „Naravno, u cijelu se priču može uključiti i fotografiranje”, dodaje Vince. Mogao bi snimiti fotografiju svakog koralja i mapirati to tijekom vremena.

S jednom dvometarskom posudom u kojoj se nalazi 1260 koralja, razmjeri ove fotografske mogućnosti i količina podataka koju je moguće prikupiti su golemi. A to je važno jer zapravo stvara ogromnu i sveobuhvatnu bazu podataka o aktivnosti koralja koja se može upotrebljavati za optimizaciju procesa uzgoja. Kao što možete pretpostaviti, makroobjektiv im je neprocjenjiv pri praćenju napretka koralja, a fotografiranjem svake nove podloge s koraljem u određenim vremenskim intervalima mogu se pratiti stope ugibanja, ali i početi ekstrapolirati površinu svakog pojedinog komada jer svi oni u početku imaju standardiziranu veličinu. „Tako možemo početi procjenjivati brzinu protoka vode, režim hranjenja, jačinu rasvjete, različite potrebne biljojede – što funkcionira, a što ne”, objašnjava Vince. „Pokušavamo replicirati prirodu, ali imamo puno više kontrole.”

„Ako fotoaparat spojimo na fluorescentni mikroskop, možemo primijeniti različite fluorescentne markere u različitim fazama razvoja”, dodaje Jamie. „Uglavnom, dokumentirali smo različite faze razvoja embrija, a ti materijali služe kao ilustracije u znanstvenim radovima koje objavljujemo.” S tim ciljem njegova se kamera postavlja i na mikroskope te sterilnu opremu, čime se omogućuje izrada ubrzanih snimaka i drugih vizualnih zapisa. Postala je sastavni dio laboratorijske opreme tima i, jednako važno, omogućuje im da podijele priču o svom radu na svjetskoj pozornici.

Njihov rad i detaljno dokumentiranje svake faze procesa ključni su za razumijevanje i obnovu koraljnih grebena diljem svijeta koji u današnje vrijeme trpe goleme posljedice ljudskih aktivnosti. Klimatske promjene, zakiseljavanje oceana, zagađenje, prekomjerni ribolov pa čak i fizička šteta doprinose iscrpljivanju vrijednih grebena, za koje se široko smatra da su među najraznolikijim ekosustavima na Zemlji. Ali to nije cijela slika. Ujedinjeni narodi navode da „koraljni grebeni osiguravaju usluge vrijedne do 2,7 bilijuna dolara godišnje, uključujući pružanje ključne prirodne infrastrukture koja štiti sve ranjivija obalna područja od oluja i poplava, sigurnost hrane za ranjive populacije, prihode od turizma, pa čak i sirovine za lijekove koji spašavaju živote.“ Imperativ njihove obnove je očit.

A stvarnost je da, da se klimatske promjene ne događaju, ne bismo morali ništa od ovoga raditi. „I sasvim je sigurno da nećemo ponovno izgraditi svjetske grebene pukom obnovom”, ističe Mike. „To je činjenica jer su razmjeri problema jednostavno golemi. Ali ono što možemo učiniti jest pokušati dobiti na vremenu.” Kao primjer navodi otok Palau, gdje se grebeni uspješno i polako oporavljaju od izbjeljivanja (pojava pri kojoj porast temperature uzrokuje izbjeljivanje koralja, uskraćujući im izvor energije i hrane), budući da je otok prirodno izoliran te nije izložen prekomjernom ribolovu niti patogenima koje uzrokuje čovjek. „Obnova zapravo znači pružiti koraljima ruku spasa i potaknuti taj proces oporavka.”

Da bismo u potpunosti razumjeli čime se bavi Coral Spawning International, moramo se vratiti osnovama razmnožavanja. Mriješćenje je proces u kojem kolonije koralja istovremeno ispuštaju pravu eksploziju jajašaca i spermija u vodu. Prizor hipnotizira, a Jamie kaže da sve skupa izgleda „poput žive lavalampe”. Ta jaja i spermiji plutaju kako bi se susreli, prirodno oplođujući i stvarajući ličinke, koje zatim plutaju u oceanskim strujama dok se na kraju ne slegnu na stijenu ili neku drugu koraljnu strukturu. Ličinke zatim prolaze kroz metamorfozu i pretvaraju se u koralje kakve poznajemo. U procesu koji provode Jamie i njegov tim, ta se jajašca i spermiji skupljaju u posebne spremnike i prenose u laboratorij. Ovdje se provodi svojevrsni koraljni IVF postupak, a nakon nekoliko dana razvijaju se nove tzv. „bebe iz epruvete” – larve koralja. Zatim se larve vraćaju u akvarij kako bi rasle.

Dio razloga za ovaj proces je omogućiti timovima proučavanje reproduktivne aktivnosti i osiguravanje genetske raznolikosti koralja, čime se povećava otpornost koralja u budućnosti. Jamie objašnjava: „Pri masovnim izbjeljivanjima koraljnih grebena uvijek postoje pojedinačne kolonije koralja koje ne moraju nužno izblijedjeti. To znači da oni unutar svog genetskog koda već posjeduju visoku otpornost. Međutim, ako preživjele kolonije budu na suprotnim stranama otoka, nikada se neće razmnožavati bez intervencije. Dakle, možemo ih spojiti u laboratoriju kako bismo stvorili sljedeću generaciju. Također možemo selektivno uzgajati od tih jedinki. Dakle, potomci koje uzgajate otporniji su na klimatske promjene.” No, isti okolišni čimbenici također znače da se Coral Spawning International utrkuje s vremenom. „Preostalo nam je vjerojatno još najviše osam godina”, objašnjava Mike. „Ako do tada ne ostvarimo značajan utjecaj, možda će biti prekasno.”

Zahvaljujući partnerstvu s Canonom, tim Coral Spawning International koristi najsuvremenije kamere i objektive za dokumentiranje ovog izvanrednog rada. To su alati koji će im pomoći da inspiriraju amaterske akvariste, aktiviste za zaštitu okoliša i zajednicu morskih biologa, da, ali također im pomažu da stvore priču koja može doprijeti do šire publike izvan stručnih zajednica. Jer kada nešto jednako fascinira i educira, natjera svijet da se trgne i obrati pozornost – i često potakne na djelovanje. Premda su publike različite, vizualna priča ostaje ista: snažna priča o čudu, hitnosti i nadi koja nikoga ne ostavlja ravnodušnim, bez obzira na to jeste li stanovnik Južnog Pacifika ili južnog Londona.