Polipi, razmnožavanje i ljudi: neobičan, a opet tako blizak svijet razmnožavanja koralja

Bilo bi pošteno reći da je koralj pogrešno shvaćena životinja. Da, životinja. Jer iako živi koralj izgleda kao biljka, a mrtvi koralj nalikuje kredastoj stijeni, istina je složenija. Ono što je, međutim, doista nevjerojatno jest to koliko toga imamo zajedničkog s njima. Pa, krenimo od početka. Kako je koralj uopće životinja?

Pa, kad pažljivo pogledate, možete vidjeti da se svaki sastoji od tisuća sitnih, mekanih stvorenja zvanih polipi. Ovi slatki mali organizmi povezani su s meduzama i morskim anemonama i žive zajedno u kolonijama, izlučujući kalcijev karbonat – poput milijuna malih arhitekata – kako bi stvorili kameniti svijet na kojem žive. „To je trodimenzionalna struktura koja omogućuje da se sav život odvija na grebenu”, objašnjava dr. Jamie Craggs iz organizacije Coral Spawning International. „Baš kao zgrade u gradu.”

A unutar ovog grada žive sitne alge zvane zooksantele, koje provode fotosintezu (uzimaju sunčevu svjetlost, vodu i ugljični dioksid kako bi se hranile i stvarale kisik) te koraljima osiguravaju i hranu i prekrasne boje koje ih čine tako privlačnima. To je simbiotski odnos – koralji brinu o algama, a alge o koraljima.

Dakle, oni obitavaju u zajednicama, stvaraju okruženje u kojem imaju obilje hrane te zahtijevaju čiste, tople i zdrave uvjete kako bi napredovali. Sve zvuči prilično poznato, zar ne? No postoji i poveznica između nas i koralja: razmnožavanje. No zar je to doista usporedivo s nama? Pa, da i ne.

Kako koralji stvaraju novi život.

Oduvijek je postojalo nešto pomalo mistično u načinu na koji se koralji razmnožavaju. Uvjeti moraju biti baš pravi da bi koralji bili „raspoloženi” – temperatura mora, trenutak zalaska sunca, puni mjesec... sve je to vrlo kompleksno. Ali kada se planeti poklope, događa se nešto iznimno, što dr. Craggs naziva „živom lava lampom”. Kolonije koralja ispuštaju pravu eksploziju jajašaca i spermija u vodu, koji potom plutaju nošeni strujama kako bi se spojili. Tako dolazi do oplodnje i nastanka ličinki, koje plutaju u oceanskim strujama dok se naposljetku ne nasele na stijeni ili nekoj drugoj koraljnoj strukturi. Tada se razviju u koralje kakve poznajemo.

Važno je napomenuti da se ovo događa samo jednom ili dvaput godišnje, a koraljima može trebati mnogo mjeseci da sazriju. Stoga, kada temperature mora porastu, a koralji se nađu pod stresom i počnu odbacivati svoje sićušne alge, to je znak za uzbunu. Koralji pobijele – fenomen poznat kao „izbjeljivanje” – i iako se ponekad mogu oporaviti, dugotrajno ili ponovljeno izbjeljivanje ostavlja ih ozbiljno oslabljenima i čini prirodni oporavak gotovo nemogućim. Zato su znanstvenici koji proučavaju more razvili alternativne metode za podršku razmnožavanju i obnovi koralja.

Uzgoj koralja po uzoru na vrtlarenje

Ovo je najčešći način na koji ljudi mogu pomoći koraljima da se obnove i pokazao se uspješnim na mnogim mjestima. Ideja je jednostavna, objašnjava dr. Craggs: „Oni su klonalni organizmi – dijele se i dijele kako bi stvorili nove polipe, a zatim nove koralje.“ „Dakle, možete odlomiti grančicu i zalijepiti je na novu stijenu, na potpuno isti način na koji biste uzeli reznicu ruže.” Ono što je presudno jest da je to jeftina i brza metoda za obnovu grebena koja ne zahtijeva visoke kvalifikacije. No upozorava da je to, međutim, samo „stvaranje nove biljke koja je genetski klon roditelja“.

To može biti problem jer, kao i mi, koralji nisu svi isti. Neki se bolje nose s opasnošću od drugih. „Ograničena genetska raznolikost znači da ne razvijamo otpornost na buduće klimatske uvjete”, objašnjava. „Jer ako koralj s kojeg bereš nema otpornost na izbjeljivanje, dugoročno će propasti.” Upravo je taj problem u samom središtu istraživanja dr. Craggsa: kako stvoriti nove vrste koralja koje su dovoljno otporne da izdrže klimatske promjene.

Oživljavanje čarolije oceana

Dobro, priznajemo, ovaj treći način nije „čarolija” – to je znanost. A to se može dogoditi na dva načina – prvi je da se jajašca i spermiji hvataju u mreže postavljene iznad koraljnih grebena, nakon čega ih ronioci prikupljaju i odnose natrag u laboratorij radi uzgoja. To je dugotrajan proces koji zahtijeva mnogo stručnog znanja, novca i, iznad svega, strpljenja jer morate čekati da se prirodno mriješćenje dogodi nekoliko puta godišnje. Za razvoj drugog načina zaslužan je sam dr. Craggs.

Tijekom svoje karijere i doktorskog istraživanja, upotrijebio je kombinaciju svog stručnog znanja i ciljano odabranih tehnologija kako bi ponovno stvorio savršene uvjete za mriještenje koralja u laboratoriju. Sada ih se može navesti da to učine više puta, pod kontroliranim uvjetima, a spermiji i jajne stanice se odmah prikupljaju, tako da je rizik od gubitka ili oštećenja minimalan.

Tada se provodi svojevrstan IVF postupak s koraljima i nakon samo nekoliko dana razvijaju se nove ličinke koralja iz epruvete, koje se potom vraćaju u akvarij kako bi rasle prije nego što budu prenesene na greben. Uzgojem koralja na ovaj način, dr. Craggs može identificirati i kombinirati najotpornije vrste, stvarajući potpuno nove koje mogu preživjeti sve osim najagresivnijih i najštetnijih okolnosti.

Dakle, da, mi ljudi imamo nešto više zajedničkog s koraljima nego što bismo ikada pomislili – i, kao što ponekad i nama treba, i njima je potrebna dodatna pomoć u reprodukciji. No naša je povezanost s koraljima daleko dublja od samih iznenađujućih sličnosti. Kada koralji opstanu i ocean procvjeta, život je bolji za sve. Ne samo milijuni ljudi koji ovise o ekosustavima koraljnih grebena za hranu, prihod i zaštitu obale, već i svaki pojedinac na Zemlji.

„Sa svakim drugim udahom, dobivamo kisik iz oceana”, naglašava dr. Craggs. „Generira se u oceanskim sustavima i ima izravan utjecaj na ljudsko zdravlje, kao i na zdravlje samog oceana. Zdravi oceani preduvjet su za zdravlje ljudi.”

Saznajte više o našem partnerstvu s organizacijom Coral Spawning International i udrugom Nature Seychelles.