Održavanje talijanskog srednjovjekovnog sela na životu
Unutar kamenih zidina srednjovjekovnog sela Santo Stefano di Sessanio, uski prolazi uvijaju se kroz kamene lukove, popločene trgove i visoke zgrade.
Ulice su uglavnom prazne, ako ne računamo turiste koji se dive arhitekturi i obližnjim brežuljcima u južnoj talijanskoj pokrajini L'Aquila.
Kao selo koje je stoljećima živjelo od poljoprivrede i vune, Santo Stefano di Sessanio ima svega 108 stanovnika, što je manje od desetine stanovništva koje je ondje živjelo prije stotinu godina, kaže nam lokalni načelnik. Kao što je slučaj i kod mnogih okolnih sela, većina je stanovnika otišla raditi u gradove ili u inozemstvo, ostavivši selo gotovo praznim.
Desetljećima kasnije, njegova netaknuta arhitektura privukla je pažnju švedsko-talijanskog poduzetnika Danielea Kihlgrena, koji se ovdje našao 1999., na proputovanju motociklom.
Kihlgren je kupio nekoliko kuća, a 2005. godine pretvorio ih je u hotel sa sobama raspršenima oko centra. Lokalni stanovnici kažu kako je projekt privukao turiste i vratio život u selo.
"Kad sam prvi put došao ovamo ... djelovalo je kao da je gotovo napušteno", kaže Kihlgren. "Sve je zapelo u prošlosti."
Iako još u njemu uvijek ima pastira i poljoprivrednika, Santo Stefano di Sessanio danas doživljava svoju renesansu zahvaljujući turizmu, a stanovnici nastoje privući posjetitelje obližnjeg Gran Sassa i nacionalnog parka Monti della Laga u svoj živopisni smještaj.
"Broj posjetitelja značajno je porastao", kaže načelnik Fabio Santavicca, ne dajući točne brojke. "Ljudi su otvorili vrata svojih domova, iznajmljuju sobe, otvaraju restorane. To je dobro."
U selu sada postoji dvanaestak objekata za smještaj turista, kaže Santavicca, a plan je razviti ponudu lokalnih turističkih sadržaja.
Prema najnovijim podacima iz regionalnog turističkog ureda, u selu je 2013. godine odsjelo 4361 posjetitelja, za razliku od 900 u 2005.
Santo Stefano di Sessanio jedno je od nekoliko sela u regiji Abruzzo koje je ostalo bez stanovništva uslijed propadanja pogona za proizvodnju vune nakon pojave sintetičkih materijala, siromaštva i prirodnih katastrofa u području u kojemu su potresi česta pojava.
U obližnjem selu San Silvestro, prazne kuće počele su zarastati u vegetaciju. Odemo li još dalje na sjever, pronaći ćemo napušteni Vale Piole.
Santavicca tvrdi kako je Santo Stefano di Sessanio prije Prvog svjetskog rata imao oko 1100 stanovnika.
U selu zimi ima još manje stanovnika, jer neki od njih nadmorsku visinu od 1250 m odluče zamijeniti smještajem u dolini, ali s druge strane, pojavili su se i kupci nekretnina za odmor iz gradova.
"Ljudi vole dolaziti ovamo", kaže Amelia, koja u selu ima otvoreno prenoćište, a turistima nudi i satove kuhanja. "Trudimo se biti otvoreni prema svijetu."