Ana Pratas raspravlja o svom pristupu obiteljskoj fotografiji

@anapratasfotografia

Ana Pratas snima sve, od izljeva bijesa do priča za laku noć. Upoznajte obiteljsku fotografkinju koja tehnikama dokumentarnog stila snima uistinu autentične trenutke.

Koliko ste dugo fotografkinja i kako ste se počeli baviti fotografijom?

Fotografiranje mi je odavno hobi. 2011. godine prestala sam raditi na dotadašnjem radnom mjestu i napravila iskorak u fotografiju.

Međutim, fotografiranje je uvijek bilo velik dio mog života. Majka me kao dijete često fotografirala, a te fotografije danas su mi uistinu dragocjene. Dala ih je izraditi i spremila u albume kako bi ih sačuvala za sebe, za mene te naše prijatelje i članove obitelji. Jako mi je drago što je to učinila.

Jeste li oduvijek fotografirali obitelji?

Ne, kad sam prvi put u ruke uzela fotoaparat, fotografirala sam bez cilja. Jednog mi je dana nešto kliknulo i otkrila sam obiteljsku fotografiju. Shvatila sam da u njoj uistinu uživam i da mi dobro ide. Počela sam učiti sve o toj vještini i upijala sam sve informacije do kojih sam mogla doći; mnogo sam vježbala. Počela sam snimati obitelji poznanika, a prve fotografije za klijente snimila sam 2011.

Ljubav prema obiteljskoj fotografiji povezana je s mojim djetinjstvom. Imala sam jako sretno djetinjstvo. Obitelj i fotografije povezujem prirodno.

@anapratasfotografia

Smatrate li snimanje, ispisivanje i čuvanje ranih faza života važnim za djecu ili za njihove roditelje?

Smatram da je važno i za jedne i za druge, ali osobno više fotografiram za djecu nego za roditelje. U budućnosti, npr. za dvadeset do trideset godina, djeci će te fotografije biti jednako dragocjene kao što su meni one iz mog djetinjstva. Bilježim stvari koje bi inače zaboravili, npr. što su radili, koje su ljubimce imali ili kako su im roditelji izgledali. I prostori su važni, npr. sjećanja na prvi dom, vrt u kojemu su naučili voziti bicikl ili soba koju su dijelili s bratom ili sestrom.

Dakle, djeca su u fokusu.

Uživamo u autentičnosti vaših fotografija, npr. slika djece usred ispada; osjećate li odgovornost ovjekovječiti stvarnu atmosferu?

Nastojim to postići. Tijekom snimanja cijele dane provodim s tim obiteljima. Ne usmjeravam ih i ne tražim da mi poziraju, samo se ponašam prijateljski. Želim vidjeti sve, prirodno. Ne želim se uplitati u njihovu svakodnevicu; važno je da ona bude realistična i autentična. Ako ih počnem usmjeravati ili ih ometati, to više neće biti njihova svakodnevica onakva kakva jest.

@anapratasfotografia

Koju opremu upotrebljavate za snimanje obitelji?

Upotrebljavam Canon EOS 6D i Canon EF 100mm f/2.8 Macro USM. Volim kad me oprema ne opterećuje jer se mnogo krećem, a Canon EOS 6D DSLR uistinu je lagan.

Uživam u dubini koju dobivam iz 100 mm; uvijek je vrlo dobra, naročito za snimke dokumentarnog stila na otvorenom. Kvaliteta slika za tu cijenu najbolja je na tržištu.

Kako snimate iskrene priče bez ometanja?

Interakcijom. Igram se s djecom, ručam i večeram s obitelji; živim s njima. Nakon nekoliko sati naviknu se na mene i stvari se dalje razvijaju prirodno. Moja prisutnost uvijek ima nekog utjecaja – to je nemoguće izbjeći. Ipak, postoji razlika u tome jesam li tek prisutna ili sam uistinu s njima te zato pokušavam biti u interakciji, a ne tek "muha na zidu" – tako potičem prirodne trenutke.

Sigurno često radite s ponosnim roditeljima koji s vama žele podijeliti priče o svojoj djeci; imate li za njih savjete s obzirom na tiskanje fotografija i njihovo stavljanje u okvire?

Uvijek potičem obitelji da ispisuju i čuvaju svoje fotografije. Danas imamo fotografije koje su starije od 100 godina, a uz današnju tehnologiju trajat će još i duže. Ispisivanjem ih na neki način čuvamo.

Važno je i rabiti albume – to je predivan način prikazivanja fotografija. Album potiče na pregledavanje fotografija i omogućava jednostavno pokazivanje priča članovima obitelji i prijateljima, a u konačnici i samoj djeci.

Osjećate li kako praćenje obiteljskog života zbližava obitelji?

Volim vjerovati u to. Uočila sam kako obitelji koje me angažiraju za snimanje svojih života obično već jesu bliske. Pokušavam snimiti trenutke koje ne primjećujemo, npr. spontane, nježne geste braće i sestara ili detalje koji otkrivaju dio djetetove osobnosti. Smatram da će ljudi kad vide te trenutke definitivno shvatiti što ih povezuje.

Koja je vaša omiljena obiteljska fotografija i zašto?

Postoje dvije. Prvu sam snimila dok sam pokušavala poredati članove obitelji, što je završilo kaotično. Jedno je dijete počelo bježati, majka ga je pokušavala zaustaviti dok je otac balansirao s bebom u rukama – to je prava obiteljska fotografija. Nije savršena, nitko se ne smješka prema fotoaparatu, ali zabavna je i realistična.

Druga prikazuje majku kako uspavljuje sina. Fotografija je vrlo tamna, a ISO vrijednost jako visoka, tako da je puna šuma. Tehnički gledano to mi nije najbolja fotografija, ali trenutak je intiman – zbog čega je dragocjena.

Imate li kakav savjet za fotografiranje djece?

Postoji igra koju s djecom igram kako bi ih opustila, a nazivam je “ozbiljna igra”. U osnovi, kažem djeci da moraju biti vrlo ozbiljni te da se ne smiju nasmiješiti ili nasmijati. Većina ih ne uspije dugo izdržati te vrlo brzo prasnu u smijeh.

Fotografije uvijek nastojim snimati u zabavnim okruženjima poput parkova ili plaža ili na mjestima gdje će im biti udobno, npr. kod kuće. Ipak, smatram kako svima koji vole djecu takve stvari dolaze prirodno.

Osim toga – vježba, vježba i samo vježba!

@anapratasfotografia

Anin komplet opreme

Pixma serije TS8250

Canon EF 100mm f/2.8 Macro USM

Canon EOS 6D*

Odgovori su uređeni radi jasnoće i prilagodbe brzine.

*Canon EOS 6D više nije dostupan; potražite Canon EOS 6D Mark II kako biste saznali više o nadograđenom modelu.



Autor: Sasha Newbury